Razgovori ugodni s ikonom HR nogometa Ivanom Božićem: Kina je sad raj na zemlji, ali kad sam ja išao tamo to je bila neka druga priča

FOTO: Arezzo

Kad u karijeri prođete Bosnu I Hercegovinu, Belgiju, Hrvatsku, Kinu, Italiju pa i Kazahstan, onda ste i više nego poželjan sugovornik u nogometnim razgovorima. Sve to prošao je današnji trener Dugog Sela, Ivan Božić, i legenda HNL-a i ikona našeg nogometa.

S obzirom na to da je nedavno preuzeo Dugo Selo u razgovor smo krenuli upravo s novim angažmanom. Zanimalo nas je kako je došlo do toga i kako se zasad snalazi jer ovo mu je prvi put da je glavni trener jedne ekipe.

– Kako je Džemal Adilji napustio klub i otišao na Bliski istok tako su me čelni ljudi Dugog Sela kontaktirali te smo se brzo dogovorili. Kad sam vidio uvjete u kojima se radi i sve što mi je predstavljeno, nisam se dvoumio ni sekunde te sam prihvatio poziv i sad sam tu – govori nam na početku razgovora.

Htio sam još igrati, ali…

Njegov trenerski put krenuo je prošle godine kad je završio u ambicioznom trećeligašu Arezzu kao pomoćni trener.

– Ma nisam ja htio biti trener prošle godine – govori nam kroz smijeh, i nastavlja:

– Znate ja sam htio igrati i dalje, ali me pozvao Alessando Potezza, jedan vrhunski igrač koji je u karijeri igrao za Inter, Fiorentinu, Chievo, Genovu i još neke vrhunske talijanske klubove, i rekao da me želi za svog prvog pomoćnika jer on je bio meni trener i svidio sam mu se. Rekao sam mu neka sačeka dan dva da razmislim jer sam bio spreman i dalje igrati. On je inzistirao i rekao da me želi za svog prvog pomoćnika i ja sam odlučio da je bolje biti mlad trener nego star igrač i postao sam pomoćnik.

Što vas je tamo dočekalo?

– Dočekali su me igrači poput Alessija Cercija koji je igrao u Milanu, Atleticu iz Madrida, Torinu, igrač za kojeg je Atletico platio 18 milijuna eura i sad ja trebam nešto njemu objasniti. Pa mi onda Potezza kaže da pripremim trening pa gledaš što napraviti jer ako se ne pripremiš brzo će te provaliti, ipak su to igrači koji su prošli svjetske trenere. Je, imam ja UEFA licencu, ali drugo je to, drugo je kad se nađeš u toj poziciji, ali na kraju je sve dobro prošlo i mogu reći da sam zadovoljan tim angažmanom.

Ipak, na kraju je došlo do razlaza?

Je, došla je nova uprava, oni su doveli svoje ljude i tako to ide.

Odlazak u Kinu

Ovo je za ikonu hrvatskog nogometa bila egzotika jer je po prvi put se upustio u trenerske vode, ali ona prava egzotika bio je odlazak u Kinu prije 15-tak godina. Bio je jedan od prvih Europljana koji je išao tamo.

– Kina sad i onda nisu ista dva svijeta. Kad se sjetim, moj prvi angažman tamo bio je u gradu koji je na granici s Korejom. Pa ljudi dragi tada je to bila katastrofa. Em sam došao u potpuno nepoznat svijet, em je tada u gradu bio samo jedan američki restoran, uf, kad se sjetim, pa to je bio logor – u jednom dahu nam govori.

Kanije je bilo nešto bolje, naravno.

– Ma privikneš se na kulturu, privikneš se na ljude, onoliko koliko možeš, sjajni su to ljudi, hoće pomoći, ali naš i njihov mentalitet, ma to je neusporedivo. Ipak, kasnije sam išao u Peking koji je prekrasan grad za živjeti pa je i zbog toga bilo puno lakše, a i Kina je postajala sve više kao Zapadni svijet – priča nam Božić.

Sad tamo idu mnogi, za velike novce.

– Ma kao što sam rekao, Kina onda kad sam ja prvi put otišao i sad su nebo i zemlja. Drugi svijet je sad to. Uvijek sam govorio da je bolje otići u Kinu nego u Arabiju i dalje stojim iza toga. Tamo sam, da se ne lažemo, i ja zaradio najviše, a cilj je jednog dana se tamo vratiti kao trener. Između ostalog, zato sam i krenuo trenerskim stopama – kazuje.

Znači stopama Slavena Bilića?

– Da, da. Čuo sam se sa Slavenom kad je išao tamo. Rekao sam mu da je to druga priča u odnosu na igrače u Europi. Oni ako se ne osjećaju dobro, neće trenirati, toga kod nas nema. Plaćen si da igraš. No, dobro, Slaven je svjetski čovjek i zna kako s ljudima, ne sumnjam u njega. Rekao sam mu i da je glavna razlika između njih i nas da oni nisu stvoreni za kolektivne sportove, takav im je sklop u glavi i to je to.

Cilj je ući u jedinstvenu 3.HNL s Dugim Selom

Završili smo s onim s čim smo i krenuli, Dugim Selom, i ambicijama.

– Moje osobne sam već rekao, a ambicije s Dugim Selom su ući u jedinstvenu treću ligu i to nam je cilj. Imamo dobre igrače, dobro treniramo i vjerujemo da ćemo uspjeti u tom naumu. Što se jedinstvene treće lige tiče, to je dobra stvar jer mi imamo problem s prelaskom iz juniora u seniore pa se igrači izgube u želji da igraju što bolju ligu. U trećoj ligi će se moći afirmirati i to je dobra stvar – za kraj razgovora nam govori Ivan Božić.

Čovjek koji je u avionu nekoliko puta obišao planetu, čovjek s kojim je ugodno popričati i iz kojeg progovara neprocjenjivo nogometno iskustvo. Nadamo se samo da ćemo jedan ovakav razgovor uskoro i ponoviti.