O SVEMU I SVAČEMU: Porazgovarali smo s trenerom Bistre Grlićem, a prisjetili smo se pogotka i velikom talijanskom golmanu

Kao pomoćnik je uveo Goricu u 1.HNL, kao pomoćnik je sjedio i na klupi Istre, ali i na klupi Dinama 2. Sad je prvi trener trećeligaša Bistre, a u karijeri je vodio i HAŠK, ali i Goricu u nekoliko navrata dok su bili u 2. ligi. Kao igrač je igrao dosta u Češkoj, a prije svega tu se izdvajaju Teplice, i to prije svega zbog jednog detaljčića kojeg ga nismo mogli ne upitati.

Ako do sad niste pogodili o kome je riječ, vrijeme je da vam mi otkrijemo. Riječ je o Damiru Grliću, s kojim smo odradili jedan ugodan razgovor koji smo počeli evociranjem uspomena na jedan pogodak jednom velikom vrataru…

Prije par godina zabili ste gol velikom Pagliuci, možete li nam malo to opisati, kako je uopće bilo igrati protiv takve jedne ekipe?

Ha, ha, ha…od kuda ste to izvukli. Ali da, istina, sada je skoro prošlo 20 godina od te utakmice u Intertoto cupu. Tada sam igrao za FC Teplice ( Republika Češka ) i u sljedećem kolu smo išli na jaku Bolognu u kojoj su tada igrali Giuseppe Signori, Julio Cruz, Cristian Zaccardi, Gianluca Pagliuca i drugi. U prvoj utakmici nas je Pepe Signori skoro sam pobijedio, zabio je dva, a namjestio 2 ili 3 gola tako da je utakmica završila 5:1. U uzvratu su bili malo blaži i na kraju je bilo 3:1 za njih a ja sam dao taj počasni gol na našem stadionu u Teplicama, glavom poslije dobrog ubačaja iz kornera pred kraj utakmice. Za mene lijepo sjećanje na igračke dane a još više materijal za prijatelje napadače kada se počnu hvaliti kako su i kojim golmanima zabijali golove.

Vratimo se mi ipak na našu realnost, trenutno ste trener Bistre, prvenstvo počinje za vikend. Koliko ste zadovoljni radom u ljetnom periodu? Kakva je ekipa, kakva su očekivanja?

Tako je, sada sam u Bistri koju sam preuzeo pred kraj prošle sezone. Jako sam zadovoljan kako smo odradili pripremni dio. Najvažnije je da smo ga odradili bez ijedne ozljede igrača tako da su svi mogli proći tehničko – taktičke zahtjeve za fazu obrane i fazu napada te kondicijsku periodizaciju koju smo pripremili za ove ljetne pripreme. Odigrali smo 6 pripremnih utakmica u kojima smo u određenim segmentima igre bili jako dobri ali je bilo i dosta stvari koje smo morali ispravljati i korigirati. Igrači su na svakom treningu davali svoj maksimum i u tom dijelu ih stvarno moram pohvaliti. Zato smo i mogli nastaviti tamo gdje smo stali i nadograditi našu igru iz prošle sezone a utakmice u prvenstvu će pokazati gdje smo u odnosu na druge momčadi.

Bilo je odlazaka, ali ipak ste uspjeli zadržati kostur?

Momčad od prošle sezone je ostala na okupu ( osim Rašića i Misimija koji su otišli u Austriju ) i to vidim kao našu veliku snagu. Momčad ima kvalitetu, igrači žele napredovati i dokazivati se iz dana u dan, karakterni su i svi zajedno uživamo u ovome što imamo. Gdje će nas to dovesti, ne znam, ali ćemo se i dalje truditi unaprijediti individualno svakog igrača a momčad u momčadskom djelovanju. I to su moja očekivanja, da daju sve od sebe, uživaju u tome što rade i probaju prenijeti na utakmici to što radimo na treninzima. Nekad će biti bolje a nekad možda i lošije ali sve je to sastavni dio sporta i nogometa.

Izgubili ste Rašića, kako to nadomjestiti?

I Rašića I Misimija. Svakog kvalitetnog igrača je teško nadomjestiti, a njih dvojica to jesu. Misimi nam je davao energiju, brzinu i prodornost a Rašić kreativnost, lucidnost i golove. Sve navedeno će nam nedostajati, ali jako vjerujem u ove igrače koji su u kadru. Sada su i drugi igrači prisiljeni preuzeti odgovornost u fazi napada. Za sada to izgleda dosta dobro jer imamo puno postignutih golova različitih igrača sa svih pozicija i zbog toga smo nepredvidivi za protivnike.

Sitaucija u 3.HNL je specifična, samo će oni u vrhu I iduće godine igrati trećeligaški nogomet, koga vidite kao favorita, koga vidite kao sigurnog putnika u niži rang?

Sezona još nije ni počela a već ovako teška pitanja. Dosta igrača je otišlo i došlo u klubove tako da je u ovom trenutku nezahvalno prognozirati bilo šta. Momčadi koje su bile favoriti prošle godine to ove ne moraju biti a ista je situacija oko ostanka u ligi. Mislim da je pametnije da na to pitanje odgovorimo kad se sezona malo zahukta.

Mislite li da je jedinstvena 3.HNL dobra ili loša stvar?

Svatko iz svog kuta gledanja može imati puno razloga za ili protiv ali ja sam uvijek otvoren za nove stvari pa će vrijeme pokazati da li nam odgovara taj format natjecanja ili ne. Siguran sam da ljudi, koji su o tome odlučivali, vjeruju da nam to može donijeti napredak. Volim gledati pozitivno na sve pa tako gledam i na ovo.  

U Hrvatskoj ste radili u Istri i u Dinamu, kako biste nam opisali taj period, i kako je došlo do suradnje s Prelecom?

Opisao bi to kao jedno neprocjenjivo, fenomenalno iskustvo u kojem je bilo boljih i lošijih trenutaka, raznih prepreka i problema koje je trebalo riješiti i preskočiti i stalno gurati naprijed ma koliko teško bilo. Kao trenera me to jako nadogradilo jer sam morao izlaziti iz zone komfora ( kao i cijeli stožer ) i truditi se biti bolji nego što sam bio dan ranije. I sada sam jako zahvalan na tome. Također sam upoznao predivne ljude koji će mi ostati prijatelji za cijeli život a to je možda i najvrijednije što nam sport daje.

Prelecov i moj put je već krenuo kad smo bili suigrači u NK Radniku ( sadašnjoj HNK Gorici ), pa treneri u HNK Gorici i NK Udarniku. Već tada se vidjelo da on nije običan dečko jer je razmišljao puno ozbiljnije od svoje generacije. Kada je dolazio iz Dinama u Goricu za glavnog trenera seniora odlučio sam ostati sa njim na mjestu pomoćnog trenera jer sam znao da i ja uz njega mogu puno napredovati kao trener. I dobro sam odlučio.

Uveli ste I Goricu u prvu ligu, danas je taj klub ponajviše zbog tog Vašeg uspjeha tu gdje je, kako danas gledate na Goricu? Je li se možda nadate da biste jednog dana opet mogli sjediti na klupi Gorice?

Volim reći da smo mi samo jedan mali kotačić u cijelom sustavu koji je doprinio da se ostvari takav jedan sportski uspjeh. Svaki segment kluba je odlično odradio svoj posao. Igrači i stožer na terenu ( tu prije svih moram istaknuti Prelu mada znam da će se ljutiti ali trebalo je to sve uglazbiti da funkcionira ), sportski direktor Nikoličius i predsjednik Črnko zajedno sa svim ostalima koji su osigurali sigurnost kluba, čistačice i naš Pevi, roditelji i svi igrači u školi nogometa. Sve se idealno posložilo. Predivno je kad u svom gradu napravite takav uspjeh jer to ostaje za sva vremena. Drago mi je kad ljudi u klubu i oko njega znaju to cijeniti.

Ponosan sam na to što je Gorica danas stabilan prvoligaš, organizacijski jako dobro posložen ( među boljim u prvoj ligi ) i što iz godine u godinu radi bolje sportske rezultate. Svi žalimo za prošlom sezonom jer se nije uhvatilo 4.mjesto koje vodi u Europsko natjecanje ali i ovako treba čestitati na fenomenalnoj sezoni.

HNK Gorica ( i NK Radnik prije ) je klub u kojem sam proveo preko 20 godina kao igrač i kao trener, dva sina mi treniraju u školi nogometa tako da me jako lijepe stvari vežu uz klub iako trenutno nisam u njemu. 

Sad ste samostalni trener prve ekipe, koliko je teže nego biti pomoćnik?

Kakos am već vodio seniorsku  momčad NK Radnika ( 3.liga ) te kao trener-igrač, poslije u Gorici ( 2.liga ) u nekoliko navrata dok se čekao novi trener, i zadnje HAŠK ( 3.liga ) u sezoni 2018/19 mogu reć da mi nije strano biti prvi trener. U mom slučaju je razlika samo u tome što kao glavni trener donosim odluke a kao pomoćnik  dajem prijedloge na temelju kojih glavni trener donese odluku. Kažem u mom slučaju jer, kao što sam ranije rekao, bio sam aktivno uključen u sve segmente rada kao pomoćnik i nisam bio trener „samo za nositi kapice“ kao što se kod nekih trenera na žalost događa.

Također, vidjeli smo da nemate pomoćnika, je li bi Vam dobro došao netko?

Trenutno rješavamo pitanje pomoćnika i fizioterapeuta u klubu. Ljudi koji vode klub su svjesni da je potrebno imati pomoćnog trenera, kondicijskog trenera, trenera vratara, fizioterapeuta i žele napraviti veće iskorake u tom segmentu ali jednostavno nije moguće sve odjednom obzirom na financije. Korak po korak, ako se svake polusezone ili sezone osiguraju sredstva za jednog trenera to je odlično. To je standard do kojeg se treba doći što brže ukoliko se želi napraviti napredak.

Je li ovo sad put kojim želite ići? Samostalni trenerski posao?

Ne gledam tako na trenerski poziv. Važno mi je da u poslu imam izazov i motivaciju. Trenutno kao glavni trener i stvarno uživam. A kako će me put voditi u budućnosti, to ćemo tek vidjeti. Volim ovaj poziv i samo mi je važno da sam sretan.