Kako sam i zašto zavolio niželigaški nogomet?
Znate onaj osjećaj kad dođete na utakmicu, kad vas nitko ne pregledava na ulazu, kad s guštom sjednete u kafić u sklopu stadiona, popijete jedno pivo, odete na tribinu, sjednete na oronulu tribinu i popijete još jedno dok oko sebe čujete sočne psovke, što domaćih, što gostujućih kibica? Pa i vas ponese, pa i vi opsujete nešto sucu ili igračima, bez ikakve zle namjere, nego eto, niste se složili s nekom odlukom suca, ili s potezom igrača? Pa onda vidite redara koji zna sve igrače domaće ekipe i koji živi za klub? Znate za taj osjećaj? Ako ne, vrijeme je da malo odete na 2. ili 3. ligu. Posljednji bastion nogometa, onog iskonskih, gdje je rezultat bitan, ali u drugom planu.
Ako vam je dosta praznih stadiona zbog korone možete slobodno sljedeći vikend doći na 3. ligu i uživati. I opsovati. I popiti pivo. Komfor nije kao na Old Traffordu ili Camp Nou, ali nisu ni cijene ulaznice. A užitak je možda i bolji. Dođite i uživajte.
