Filip Rihtar – igrač HAŠK-a i pobjednik u izboru za najboljeg igrača 3.HNL Središte 20./21.

U suradnji sa aplikacijom HRnogomet i našim sponzorom, tvrtkom za sportsku opremu JAKO smo odabrali igrača sezone 20/21. za 3.HNL Središte Filipa Rihtara iz HAŠK-a. Popričali smo sa Filipom koji nam je otkrio detalje iz svoje osebujne nogometne karijere, ali i privatnog života. Za Filipa imamo samo riječi hvale, a razgovor u cijelosti donosimo u nastavku. Naravno uručili smo mu i nagradu za najboljeg igrača 3.HNL Središte prema vašem izboru.

Cronogomet: Opiši nam ukratko svoj nogometni put, gdje je sve počelo i kako je teklo

Filip: Karijeru sam počeo u Rudešu davne 2000 g. Igrao do seniora tamo, priključio se ranije kao junior. Osvojili smo 3. HNL neke 2008/09 koliko se sjećam pa potom i ZNS kup. Ostao sam još jednu godinu u drugoj ligi sa Rudešom pa otišao. Skupio sam desetak nastupa u 2.HNL. Nakon toga otišao sam u Zelinu gdje sam stigao na polusezoni. Na kraju smo osvojili prvenstvo i kup te izborili 2 ligu. Nisam se tamo zadržao nego otišao dalje. Tu počinje moj put u NKTrnju gdje sam proveo 2 godine te igrao lijevog beka od 2012 do 2014. Zatim odlazim u Vrapče gdje ostajem 1 sezonu. Taman krajem sezone 2015 god odlazim u Irsku sa repkom Hrvatske do 3. Liga. Ostvarujemo povijesni rezultat te prvo Hrvatsko finale u nogometu ali nažalost gubimo od domaćina Irske sa 1:0, al za mene je i srebro bilo zlatnog sjaja. Nakon te priče početkom 8. mjeseca 2015 god dolazim u NK Zagorec gdje ostajem polusezonu jer na poziv pokojnog gosp. Rubinića odlazim u NK Vinogradar. Tamo se isto zadržavam samo polusezonu.

Onda je nastupio kratak izlet u NK Krku gdje sam trebao ostati al odlazim radi malih primanja. Na poziv NK Lučkog dolazim u klub početkom 8. mjeseca 2016 god. i ostajem do ljeta 2018 god. Skupio sam oko 30 nastupa 2 HNL tokom boravka tamo. Tu je došlo do ozlijede i stanke od pet mjeseci. 2018./19. godinu po drugi puta se vraćam u NK Zelinu, ali ovaj put u 4. HNL. Ostajem samo pola godine jer drugih pola je zeznula korona. I napokon na kraju u ljeto 2020 godine dolazim u NK HAŠK gdje sam i dan danas. Uglavnom promijenio sam dosta klubova i svugdje mi je bilo odlično. Nemam nikakvu zamjerku za ništa. Da vratim vrijeme ne bih ništa promijenio. Gdje god sam došao bio sam pozvan od strane kluba jer sam na temelju svojih kvaliteta to izborio. Bilo je svakakvih iskustava i dobrih i loših, ali iz svega naučiš nešto novo. Loše stvari ostaviš po strani i nastaviš dalje. Bilo je puno i uspjeha i padova tokom godina, najbitnije je da nije bilo puno ozljeda koje nitko ne voli.

Cronogomet: Radiš li nešto uz nogomet i kako danas igrači u nižim ligama uspijevaju spojit rad sa nogometom?

Filip: Ja od svoje 20. godine radim uz nogomet, od kafića, osiguranja i sad kao voditelj nogometnog centra. Mislim da je vrlo dobro da dečki kombiniraju rad sa nogometom ako ga mogu uklopiti naravno jer ne može se baš živjeti od plaće koja se zaradi u 3. Ligi i niže. Ovako se bar stekne neko radno iskustvo i radne navike.

Cronogomet: Kako se trenutno osjećaš i gdje se vidiš u budućnosti ?

Filip: Trenutno punim 30. Godina i osjećam se odlično s obzirom na sve. Radim i treniram sam kad stignem jer od viska glava ne boli. Meni je cilj igrati koliko god ću moći i koliko će me klubovi htjeti. Najbitnije je zdravlje. U prijevodu živim za nogomet. Ova sezona će biti drugačija od ostalih jer kao što znamo spaja se sve u jedinstvenu ligu po prvi put. Mislim da je moja ekipa odlična jer imamo spoj starijih igrača sa mladim i talentiranim igračima iz HAŠK-ove škole. Trener je to sve dobro ukomponirao i radi odličan posao sa svojim pomoćnikom. Ne kažem da ćemo biti prvi ali sigurno znam da nećemo dozvoliti prošlu sezonu i borbu za ostanak.

Cronogomet: Par osoba u svojoj karijeri koje bi istaknuo?

Filip: Od osoba koje bi istaknuo je trener Denis Bezer koji me je trenirao u 3 kluba, te sam sa njim imao i još imam odličan odnos te želim pohvaliti njegov rad. I sadašnji trener Ivan Piplica koji je verzija modernog trenera, te ima odličan pristup i odnos sa igračima. Voljan je poslušat igrače i raspravljati zajedno o odlukama.

Cronogomet: Brat Bruno je bio velika nada do nesretne ozljede na Poljudu, sada igra u Gaj Maču. Kakav je vaš odnos?

Filip: Naš odnos je fenomenalan. Brat je bio velika nada i još je jer ima samo 22 godine te se nadam da će se to i pokazati. Debitirao je za prvu momčad NK Lokomotive 2016 godine sa 17 god. Te godine je sa juniorima u prvoj HNL bio prvi strijelac lige ali u dvije kategorije. Juniori 1 i 2. Igrao je sa Majerom i Ivanušecom. Nažalost poslan je na posudbu u NK Lučko 2017. godine i u zadnjem kolu prve polusezone protiv NK Hajduka II dvojica mu krvnički ulaze u koljeno te mu lome sve što se može slomit u koljenu. Bogu dragom hvala pa se uspio oporavit i nastavit igrat nogomet. Danas igra za NK Gaj Mače u 3 HNL. Da se to nije dogodilo sigurno bi već bio u Dinamu ili prodan negdje van u neki europski klub. Al takva je bila sudbina. Nije lako. Nekad moraš imati i sreće, nije dosta što si talentiran. Nadam se kako će se vratiti na pravi put, prema 1.HNL.

Hvala Rikiju i želimo mu svu sreću u nastavku nogometne karijere.